Kad bih vas pitao želite li živjeti u svijetu u kojemu je normalno i oko nas sve prisutno iz naslova: zelena energija, robotaxi, umjetna inteligencija i čipiranje, ispao bih kao neki matori romantik kojega je vrijeme pregazilo. Jednostavno zato jer sve ovo već je ovdje i postaje “normalno”, a uskoro će biti i sve prisutno. Globalizam je “čudo”. Ono što “oni” zamisle ostvari se prije ili poslije, do nakraj svijeta, do zadnjeg sela.
Europa je poludjela za “zelenom” energijom koja to uopće nije. Dovoljno je samo pogledati izvrstan dokumentarac Mračna strana zelene energije da postane jasno u čemu je kvaka. Intuitivno sam uvijek osjećao prijevaru, a ovaj film mi je savršeno potvrdio koja je cijena takve energije koja ne funcionira bez tzv. rijetkih metala. Isti se dobivaju jedino dubokim iskapanjem i devastacijom krajolika koji postaju nakazne rupetine oko kojih život nije moguć u radijusu od 50 km. Naime, ti se metali ispiru u raznim otapalima pa zrak postaje toksičan i kancerogen. I tako na jednom kraju svijeta, ugl. je to Južna Amerika i Kina, plodna tla postaju pustinja da bi eurpske metropole mogle udisati “čist” zrak. Naravno, sve u ime ekstra profita i nove vizije svijeta. Sličan scenarij zamalo se ostvario u susjednoj Srbiji. Da su pristali na to pucali bi sami sebi u poljoprivednu nogu, još uvijek značajnu granu njihovog gospodarstva. Vrhuška je rekla no frx, a narod je rekao ne. Dakle, globalizmu se može reći ne. Da li to znači biti nazadan? Ili pak mudar? Možete li zamisliti na što bi sličila zemlja gledano iz zraka kada bi svi automobili vozili na struju? Bio bi to krater do kratera. Poput mjeseca. I opet ne bi bilo dovoljno da se kompletno čovječanstvo prebaci na zelenu energiju. I dalje bi nam trebale nuklearke koje su Nijemci zatvorili, ali kako sad nemaju dovoljno, struju kupuju od Francuza. Ova agenda će dovesti do toga da će struja ekstremno poskupjeti kao i sami automobili. Zato će se uvesti električni robotaxiji koji će prašiti naokolo po petnaestominutnim gradovima. To bi bio idealan krug u kojemu bi suvremeni distopijski čovjek trebao imati sve što mu treba i trebao bi biti sretan. Eh… Za one koji ipak moraju malo dalje, poslužiti će busevi na struju, a doskora i kakvi moderni leteći ćilimi (levitirajući automobili i vlakovi). I to se već testira! Promjene se događaju munjevito pa će mnogi od nas biti svjedocima nevjerojatnih pojava. Osobno bih volio da svijet malo uspori pa da još koje desetljeće romantičarski uživam u mirovini nekog starog svijeta. Ali to se neće dogoditi. Stari svijet izjedaju, s jedne strane ratovi, a s druge neetičke znanosti. Kako tu nema straha Božjega, nema ni autocenzure. Ide se do kraja! Znate čega? Da ironija bude veća, ni manje ni više, već do kopiranja djela Božjega. Pokušava se postići život vječni trpanjem duša pokojnika u nekakav cloud. Umjetna inteligencija je već tu iako je zapravo riječ o algoritmu. Meso životinja proizvodi se u laboratoriju od matičnih stanica. Jedan uvaženi znanstvenik tvrdi da se već proizvodi i ljudsko meso i da je samo pitanje vremena kada će se posluživati po restoranima. Iako nitko nije platio glavom to meso je dobiveno iz ljudskog genoma i eto nam kanibalizma. U apokaliptičnom filmu Knjiga iskupljenja kanibalima su se tresle ruke od velike količine željeza iz ljudskog mesa. Djelovalo je kao daleka budućnost koja ipak ubrzano dolazi.
Normalnom čovjeku sve ovo djeluje šupljeglavo, ali je opasno u smislu preusmjeravanja pažnje s bitnoga. I dok mi shvatimo što se događa, evo nam i čipiranja. Neki kršćani u tome vide biblijski žig zvijeri. Ukoliko bi ugradnja takvog implantata bila obavezna i ako se bez toga ne bi moglo kupovati i prodavati, to bi nesumnjivo bio žig zvijeri. No treba reći da je žig zvijeri pojam koji prije svega ima duhovno značenje. Radi se o svakom bezbožnom idolopoklonstvu koje svoj vrhunac ima u štovanju čovjeka tj. tjelesnosti. Broj 6 je broj čovjeka, 3 šestice su trostruko bezboštvo. Takvo bezboštvo je u biti ateizam kojega smo već vidjeli kao diktaturu počevši od Nerona. Implantat bi doista mogao biti vrhunac toga ruganja čovječanstvu i hula na Boga. Kovid teror bio je test pred nadolazeću distopiju, a čovječanstvo ga nije položilo. Zato mislim da će biti sporadičnih pokreta otpora protiv sistema, ali da će ponovo biti gadno i još gore od viđenoga. Samo neki će ići u mučeništvo, a zaslijepljena, pokorna i strašljiva većina će prodavati duše. Pa ipak, ja nisam apokaliptičar. Ovo je samo jedna od brojnih tema koja me ponekad zaintrigira. U Bibliji piše toliko ohrabrenja za Božje ljude kad prolaze teška razdoblja. Isus je prošao kroz samu smrt, ali nije ostao u smrti. Sve je moguće pa i to da Bog zaštiti svoje i skrati vrijeme nevolja. U konačnici je bitno da ostanemo vjerni Bogu i spasimo duše. To vam iskreno želim. Nismo sami i nije nemoguće. Duh Sveti je s nama i kreće se kao nikada do sada. Crkva superposljednjih vremena biti će slična Ranoj Crkvi kad je sve frcalo od čudesa. Prema ovome se galopirajuće krećemo pa je, iako tegobno, zapravo privilegij gledati sve to kao najave eshatona iz prvoga reda.
Autor: Dražen Bušić