Ovih dana pogledali smo film o kojemu se priča – Zvuk slobode. I dok je Kristina bila oduševljena, ja sam bio zadovoljan. Kristina je bila dugo pod dojmom, dok sam ja vrlo kratko procesuirao viđeno. O samom sadržaju neću dužiti. To već znaju i ptice na grani. Rekao bih napokon, jer je to film konačno glasno rekao cijelome svijetu: Ljudi nestaju, djecu otimaju! Koriste ih kao roblje, često kao seksualno roblje. Da, tema je teška da teža ne može biti, a da bi se ispričala kroz film, bila su potrebna sredstva. Kako je projekt krenuo, postupno je bio podržan od brojnih malih donatora pa se prikupila dovoljna svota. Još je samo trebalo pronaći distributera! Na to se ipak čekalo 4 godine. Sada je napokon ovdje i ruši rekorde gledanosti!
Film o tome nije govorio, ali je poznato da su neki odrasli i djeca otimani za organe ili da bi bili žrtvovani u sotonističkim ritualima. U suludom svijetu prepunom paradoksa i proturječja, djeca rade po rudnicima ili ratuju po afričkim savanama od najranije dobi. Dok sam gledao Zvuk slobode, sjetio sam se filma Naoružani propovjednik koji je također snimljen po stvarnim događajima. Radnja prati životni put Sama Childersa, ovisnika i sitnog kriminalca koji postaje kršćanin i propovjednik. Tako promijenjen sluša Božji glas koji ga vodi u Južni Sudan gdje se vodi rat i gdje ratuje na tisuće prisilno mobiliziranih dječaka. Spašavanje te djece postala je Childesova životna misija. Još je tamo i brine se za stotine djece, a njegov je rad prepoznat i nagrađen brojnim nagradama. Tvorcima filma Naoružani propovjednik Childersova priča učinila se vrijednom ekranizacije sada već daleke 2012. Film Zvuk slobode krenuo je s pripremama za snimanje 2015. ali mi nije poznato jesu li autori imali direktan poticaj s ovom afričkom dramom. Lako moguće. Treba reći da Naoružani propovjednik nije naišao na opstrukcije kao Zvuk slobode. Prema riječima Jima Caviezela koji je utjelovio lik Tima Ballarda, američkog vladinog agenta za suzbijanje dječje pornografije, protiv ovog filma su se urotili kino distributeri, FBA i CIA. Kako i kod Pasije i oko ovog se filma digla frka. Stvorila se umjetno napumpana kontroverza koje zapravo nema, ali je sve to na neki način pomoglo gledanosti. Sada se na to može gledati kao na dio Božjega plana, ali je cijela stvar bila na ozbiljnoj kušnji i tik do neuspjeha!
Da li je ovo kršćanski film? Može se i tako reći, ali pametno napravljen da ga može svatko pogledati. Unatoč tome čuju se glasovi kojima su i ta dva Biblijska citata u filmu previše. Čudi me da fact checkeri nisu tako skakali u slučaju Naoružanog popovjednika koji prikazuje pravo kršćansko obraćenje, počevši Childersovim krštenjem, promjenom navika i na koncu njegovim otvorenim govorom o Bogu. Oba su mjestimično brutalna, ali se mislilo i na to. Scene nasilja i seksa su odrezane gdje treba, a psovke su svedene na minimum pa ih mogu pogledati i puritanci poput mene. U Zvuku slobode posebno bih pohvalio kameru. Tako imamo zanimljiv dugi kadar “vožnje” na početku i na kraju filma. Ova se tehnika pojavljuje u filmu još ponegdje samo kraće. Pohvaljujem i režiju oba filma te posebno Gerarda Butlera u Propovjedniku kojemu je to valjda bila uloga života. Jim Caviezel mi je u Zvuku slobode, nekako, ostao dužan. Ili sve njegovo nakon uloge Isusa Krista u Pasiji, gdje je razvalio, djeluje nekako bljedunjavo? Ako ste njegov fan, nekritički ćete reći, opet je briljirao dok bih ja u ovoj ulozi više volio vidjeti Gerarda Butlera. No, tada to vjerojatno ne bi bilo to, ne na platnu, već u kuloarima. Caviezel je u stvarnom životu predani kršćanin i svjedok. Toga se ne stidi, štoviše, jako radi toga pati. Blate ga gdje stignu nazivajući ga teroretičarem zavjera, odbijaju ga na audicijama ili mu nude uloge nasilnika i psihopata da ga diskreditiraju. Zato Jime bate, drži se, Bog te blagoslovio! A što reći na žrtvu Tima Ballarda, oca devetoro djece koji je izložio svoj život i svoju obitelj da bi se na kraju i zakoni mijenjali u Americi? Bogu hvala za ovog Božjeg genijalca (neovisno o vjerskoj pripadnosti) koji ne staje u borbi, ne samo za ljudska prava, već za konkretne ljude, moderne robove, dok većina u svijetu misli da se tu ništa ne može.
I da se svratim na osobni dojam. Kako već rekoh, bio sam zadovoljan, ali me nije zavalio poput Propovjednika. Nisam ostao ukočen na stolici nijemo promatrajući odjavnu rolu, dok neki po dvorani to jesu. Eto, različiti smo. Preporuka za pogledati? Da svakako, to je dobar film i nadam se minimalno toj razini izvedbe i produkcije kada je riječ o nekom novom neovisnom kršćanskom ili prolife filmu.
Autor: D.B.
