“Ovaj tekst je prije svega zahvala Bogu za jedno nadahnuće kao i svima koji su me u tome podržali. Bog zna da svu slavu za ovo djelo dajem Njemu, ali se želim i javno zahvaliti vojsci molitelja i dobročinitelja bez kojih se ovaj projekt ne bi mogao realizirati.
Krenuti u neizvjesno, usred korone, snimati film o Međugorju, Abrahamovski je odvažno, ali kad to nadahnuće dolazi odozgo, iznutra i svih pora duhovnih dubina, ne pitaš puno već krećeš. Još prije korone Gospodin mi je govorio da ima nešto novo za mene. Tijekom 2020. sam pomišljao o nastavku filma Mističe pojave u kršćanstvu, i da sam krenuo u tom smjeru sasvim sigurno ne bih pogriješio. Ali onda je došao prvi dan 2021. kada sam se probudio s jasnom idejom da snimim dokumentarac o Međugorju. Došao mi je i naslov: 40 godina Međugorja. Ubrzo mi je Gospodin ohrabrio duh kroz nekoliko iskustava, a zamišljeni budžet se tijekom mjeseci zaokružio tako da smo imali dovoljno za produkciju kakvu zahtijeva jedan ovakav projekt.
U listopadu smo krenuli s javnim projekcijama. U planu ih je 20, a do sada smo ih imali četiri u Zagrebu, zatim po jednu u Zaprešiću, Splitu, Međugorju, Dubrovniku, Ingolstatu (Njemačka). U obzir dolaze i festivali, no krajnji cilj je prikazivanje na nekoj od naših televizija i na tome radimo. Na taj bi način ovaj film došao do mnogobrojne publike.
Vjerujem da na svjetskoj razini imamo film koji je unikatan po mnogo čemu. Odlučio sam preskočiti prve godine ukazanja jer je to svima poznato, nisam išao u apologiju, nikome ništa nisam želio dokazivati. Jednostavno sam krenuo na desetodnevno hodočašće i susretao ljude; svećenike i laike koji su i sami hodočasnici, a kojima je Međugorje na neki način promijenilo život. Imao sam ukupno 20 sugovornika, svi su Hrvati. Film je interaktivan. Kao autor, tu sam, usmjeravam radnju, ali nenametljivo. Kroz te priče, pred nama izrasta Međugorje, izrasta poruka i jedna zaokružena Mariologija. Trebam li uopće naglasiti kako sam imao slatke muke oko izbora građe koje smo imali u izobilju?! U jednom smo trenutku morali prerezati i najaviti još jedan film koji će govoriti samo o ovisnicima koji su svoj novi život pronašli u Međugorju. Dokumentarac će se zvati Raskrižje.
Mi još nismo odustali od pregovora jer vjerujemo da je film dramaturški i tehnički spreman pojaviti se na bilo kojoj TV, a naročito radi svih vjernika koji vole Međugorje. S ovim filmom publika je dobila tako potrebnu radosnu vijest, pregršt snažnih i svježih priča i poruka, a to je upravo ono što treba čovjeku izmučenom u ovoj svjetskoj krizi.” -Autor
U nastavku pročitajte reportažu i intervju koji su nastali nakon dubrovačke projekcije.
Film o vjeri, nadi, obraćenjima i punini života
U crkvi Svetog Mihajla sinoć je premijerno prikazan dokumentarni film Dražena Bušića ’40 godina Međugorja’.
Ovo je autorov osmi dokumentarac snimljen u visokoj produkciji, a govori o Međugorju iz perspektive hodočasnika. U filmu sudjeluju brojni svećenici i laici kojima se život na neki način promijenio u Međugorju.
Publika je bila pod dojmom filma u trajanju od 78 minuta, koje vam prolete puno brže. Autor je trenutno u pregovorima za prikazivanje na nekim televizijama, pa se ovaj film (još) ne može pogledati na youtubeu, gdje na kanalu pod njegovim imenom možete pogledati sve Draženove dokumentarne filmove koji govore o vjeri, nadi, obraćenjima i punini života.
Poslije premijere filma, Bušić je predstavio i svoju dvanaestu knjigu ‘Znakovi vremena’ koja poziva na promatranje znakova posljednjih vremena koja se, vrlo je vjerojatno, odigravaju pred našim očima. On ih stoga naziva ‘super posljednjim vremenima’, jer teško je ostati ravnodušan na sva trenutna događanja u svijetu. Mogle su se nabaviti i druge autorove knjige, svaku je potpisao i svakome je posvetio nekoliko trenutaka u razgovoru, posebno ljudima u potrebi.
NOVO NADAHNUĆE
Došlo je i naših pet minuta, pa smo Draženu postavili nekoliko pitanja o filmu.
– U svojoj ‘južnoj turneji’ stigli smo i u Dubrovnik, bili smo u Međugorju i u Splitu. Zasad samo na ovaj način možete pogledati film jer smo u pregovorima s televizijama za prikazivanje. Zato ga ne smijemo staviti na DVD, ne smijemo ga distribuirati i staviti na youtube, ondje je samo trailer. Napravili smo 10-tak projekcija, da zainteresiramo medije – rekao je.
Do snimanja je došlo bez velikih planova, samo željom autora da se film ostvari.
– Malo sam bio izašao iz tog novinarskog, dokumentarističkog svijeta. Formalno sam i dalje predsjednik i savjetnik Udruge ‘Snage za život’, ali kako sam radio na ovom filmu pet mjeseci, uopće u uredu nisam bio. Bio sam potpuno zaokupljen time. Jednostavno sam osjetio jedno novo nadahnuće. Krajem prošle godine počeo sam razmišljati da napravim novi dokumentarac, ali nisam imao ideju što bi to bilo. Bio je to zapravo već poticaj, pa sam počeo moliti i 1. siječnja 2021. probudio se s idejom napraviti film o Međugorju. Odmah mi je došao i naslov – ’40 godina Međugorja’ i vjerujem da je to bilo čisto nadahnuće.
– Moram reći da sam se stvarno iznenadio kad sam došao u Međugorje. Mislio sam da će biti najmanje 50 snimateljskih ekipa. Nije bilo nikoga! Bili su neki Francuzi s kojima smo se par puta susreli. Nikog drugog! Mislim da imamo nešto jedinstveno u svijetu, ispada kao da je Bog to za nas pripremio. Odlučili smo se odgovoriti na taj poticaj, a novaca nismo imali. Oslonili smo se na donacije i skupili smo novce, čak i više od onoga što nam je trebalo. Bogu je sve moguće – sa smiješkom je rekao Dražen. – Radili smo s tri kamere, imali smo i dronove, sve je koštalo, smještaj, put, hrana, montaža… Odlučili smo se na 78 minuta, to je televizijski format.
OTETE DROGI I ĐAVOLU
U filmu su govorile i žene iz Zajednice Majka Krispina u Međugorju, udruge kojoj je osnovna svrha pomoć i rehabilitacija nezbrinutih trudnica, zlostavljanih žena i djece, te pomoć u prevenciji ovisnosti. Govorile su jedna žena koja je bivša ovisnica o heroinu te mlada djevojka koja je imala velike probleme s alkoholom i drogama. Obratile su se i ‘đavolsku pričest’, kako Marina u filmu naziva uzimanje droga, zamijenile Svetom pričesti, otrgnule se iz vražjih kandža i okrenule se Isusu Kristu i svom spasenju. Kad je Dražen počeo razgovarati s njima, čuo je jako teške priče i shvatio da o njima treba snimiti poseban film.
– Imam još jedan film koji uopće nisam planirao – rekao je.
Dražen Bušić je u filmu pitao međugorskog župnika vjeruje li u ukazanja Majke Božje u Međugorju, pa smo i njemu postavili isto pitanje.
– Vjerujem! Zato što su plodovi takvi da normalan čovjek ne može to odbaciti. Bio bi to gotovo grijeh protiv Duha Svetoga. Plodovi su takvi da ne mogu biti plod ljudske mašte, prijevare, halucinacija ili sotonskog podmetanja. Što bi đavao imao od toga i kako bi oni na koncu mogli lagati 40 godina? Negdje bi to već izašlo.
Mislite li da će Međugorje konačno biti priznato kao mjesto ukazanja?
– Uspoređujem ga s Kibehom (prvo Marijansko svetište u Africi, gdje su Gospina ukazanja trajala od 1981. do 1989. godine i službeno su priznata, op.a.), gdje su stala ukazanja pa se moglo ozbiljno razmišljati o tome. U Međugorju ukazanja još traju i čeka se. Moguće da će, kad krenu tajne, stati i ukazanja, što ne znači da će ljudi prestati dolaziti u Međugorje, kao što je to i u drugim Marijanskim svetištima. Ovo je vrijeme milosti dok još uvijek ima ukazanja. Vidiocima nije lako. Upravo zbog toga ih s filmom nisam želio opsjedati, a i na snazi je preporuka da ne smiju nastupati u medijima.
– U filmu je 20 ljudi, gledao sam da uključim obitelj, mlade ljude, svećenike, fratre i jednog trajnog đakona. Htio sam imati različite ljude, a da sam uvrstio još 20 drugih, ne bih pogriješio jer je Međugorje neispričana priča. Ne možeš ispričati priču o Međugorju i staviti točku na ‘i’. Svjedočanstva su prebrojna i stalno se događaju. Pristup nam je dinamičan, nismo samo postavili kameru i izmjenjivali goste. Imamo i divnu glazbu. Ovo je film i za vjernike i za nevjernike jer nisam ulazio u teologiju i apologetiku. Nisam branio Međugorje niti išta dokazivao, već samo poručio ‘pogledajte i sami odlučite što ćete s tim’ – zaključio je Dražen Bušić.
Tko je Dražen Bušić?
Rođen je 15. 09. 1967. u Zagrebu. Stekao je teološko obrazovanje na Katoličkom teološkom fakultetu, i novinarsko na privatnom medijskom učilištu u Zagrebu. Katolički je publicist, dokumentarist, evangelizator i novinar, te predsjednik i savjetnik Udruge ‘Snaga za život’, osnovanoj 2003. godine radi promicanja duhovne obnove i moralnih vrijednosti u hrvatskom društvu. Projekti udruge su usmjereni prema pojedincima, bračnim parovima i obiteljima – drže seminare, duhovne obnove i edukacije te, zajedno sa suprugom Kristinom, pomaže u savjetovalištu za brak i obitelj.
Piše: Dubravka Marjanović Ladašić
Foto: Fran Bušić
Pogledajte trailer: https://www.youtube.com/watch?v=DBAJJu1efrM&t=39s