Lijepo je biti čovjek. Često je i teško. Naročito biti čovječan čovjek, onaj koji teži biti Božja slika. E, to je izazov. To se postaje kroz vrijeme, rijetko odjednom. Na žalost, neki se umore pa odustaju od sebe i Boga. Tu počinje široki put koji vodi ukrivo. To je čovjekovo prokletstvo. Da u slobodi izabere pogrešno. Od svih stvorenja samo je čovjek stvoren da živi vječno. Životinje i biljke to ne mogu, ali paradoksalno, ne mogu niti griješiti protiv svog Stvoritelja. One Ga jednostavno slave takve kakve jesu. U svojoj raznolikosti upućuju na stvaralački genij koji stoji iza svega što nas okružuje. Čovjek je vrhunac toga stvaranja, ali nije dovoljno da samo bude takav kakav je po svojoj paloj naravi. On se mora potruditi biti na sliku svoga Stvoritelja koji je svet. O tom radu na sebi ovisi naša sadašnjost i naša budućnost, jer: “Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina” (Hebr 12,14). Nema trećeg puta. Ili grešnost ili posvećenje.
Autor: D.B.