Ne znam kako vi, ali ja sam još uvijek vjeran klasičnom mediju – knjizi. Ne dopuštam si beskrajno tavoriti uz društvene mreže koje, budimo realni, koliko su korisne toliko nas odvajaju od koječega dobroga. Životne obveze mi ne dopuštaju maratone, ali pokoji blok od pola do sat vremena uz knjigu uvijek se nađe. I to je dovoljno.
Izbor u ovo vrijeme pao je na dvije knjige kršćanske tematike. Obje su klasik i obje su stare koliko i ja. Vrijeme prolazi, ali poruka je svježa, a čini mi se da će tako još zadugo i ostati. Prva je ‘Misli u samoći’, Thomasa Mertona, a druga ‘Hajka na zmaja’, Jackie Pullinger. Prva je prepuna dubokih misli o samoći poznatog američkog monaha i filozofa. Sve Mertonove knjige o kontemplaciji i duhovnom rastu, jednostavno se gutaju pa tako i ova, iako ih je korisnije dobro sažvakati. Drugu je napisala laička misionarka na temelju služenja u Hong Kongu punih deset godina. E sad, gdje je poveznica između ovih dviju knjiga? Sv. Ivan Pavao II. je rekao da pravoj akciji uvijek treba prethoditi kontemplacija. Baš sam ih tim redom i čitao. Već duže vrijeme osjećam, a dobio sam i proročku riječ i to dva puta da me Gospodin poziva u tišinu. Koliko mogu, na to se odazivam i vidim plodove. Tišina i naša urbana samoća u ‘malim dozama’ mogu biti nevjerojatno plodonosne, kako za osobni dnevni reset tako i za pripremu za službu. Kad imaš godina koliko imam ja, služba ti je manje-više definirana, pa čemu onda čitati autobiografiju žene koja je služila u Obzidanom gradu, svojevrsnoj supkulturi koja me nevjerojatno podsjetila na Kristijaniju pored Kopenhagena, samo što je mnogo mračnija. I dok su danske vlasti od Kristijanije napravile turističku atrakciju, Obzidani grad je kineska stramota koja se taji i samim stanovnicima Hong Konga. Pa ipak, Jackie ga je našla. Kako? Najprije je dobila poziv za misije u srcu, za vrijeme same krizme, da bi na to privremeno zaboravila. Negdje pri kraju glazbene akademije to je u njoj ponovo bubnjalo. Znala je da ima poziv, ali ne i gdje treba ići. Netko joj je u Crkvi rekao da uzme kartu za brod i da ide do kraja pa da izađe gdje osjeti da treba izaći. I tako je nakon mjesec dana plovidbe dospjela u Hong Kong. Morala je izaći jer je to bio kraj putovanja. S tek nekoliko dolara u džepu krenula je tražiti smještaj i službu. Iza sebe nije imala preporuku niti jednog misijskog društva jer je bila premlada. Pa ipak, baš je to oblikovalo jednu službu od nule, a koja se do sada proteže kroz društvo Svetog Stjepana. Jackie je u Obzidanom gradu u kojemu je krajem šezdesetih živjelo oko 50 tisuća ljudi svakodnevno radila s narkomanima, svodnicima, mladim prostitutkama od 9 godina na više. Na sve strane bila su porno kina i bordeli. Zrak je bio težak od fekalija i droga koje su se pušile, ali još više od beznađa koje je bilo sveprisutno. Ako ste ljubitelj knjiga i službe Davida Wilkersona i Davida Piercea, ‘Hajka na zmaja’ i služba Jackie Pullinger dobiti će, zasigurno, novog fana. Možda je ovo ipak još brutalnije, svi su oni išli ‘do kosti’, ali ovako nešto ipak se ne očekuje od jedne djevojke. Kako sama kaže, bila je spremna tamo i umrijeti. Bog je bio s njom, služio je kroz nju pa je dočekala živa starost. Za razliku od nje, Thomas Merton je poginuo nesretnim slučajem 1968. upravo u vremenu kad je Jackie započinjala svoju službu na drugom kraju svijeta.
Stvarno sam uživao u čitanju obje knjige, a sigurno je da ću ih još ponekad uzeti u ruke. Ne znam što je sljedeće, nešto mi se vrti po glavi, pa i neko moje novo djelo. Sve u svoje vrijeme. Čitamo se, BB.
Autor: Dražen Bušić