U biti, ovo je pogrešna dilema za kršćane.
Osobna molitva bi trebala biti temelj osobnog posvećenja i služenja. Pa ipak, mnogi vjernici nemaju redovnu osobnu molitvu. Mole samo ponekad, mole na neki infantilan način, a to je kao da svoje tijelo hranimo samo povremeno, mlijekom i dječjim kašicama. Neki iz ove grupe vole ići na molitvene skupove i sudjelovati u grupnoj molitvi. Tamo gdje je jaka molitva zajednice, može porasti osobna vjera i upravo je to glavni razlog ovakve molitve. Pa ipak, ovo drugo ne može i ne smije zamijeniti prvo.
Kada mi ljudi dolaze na savjetovanje, najprije saslušam razlog njihovog dolaska da bi se moje savjetovanje vrlo često nastavilo u smjeru pouke o molitvi. Često kažem, reci mi kako moliš, a ja ću ti reći kako i zašto su nastali tvoji problemi. Ponekad, jednostavno, treba promijeniti molitvu. Oni koji zapadnu u probleme vide da je to kako mole pogrešno, ali nemaju hrabrosti ili znanja da nešto promijene. Osobno nikada ne govorim ljudima koji mole da je sve to kako mole pogrešno, već im savjetujem da osim toga ubace još nešto poput: zahvaljivanja, zagovora, razmatranja, spontane molitve itd. One koji nikako ne mole, ohrabrujem da počnu moliti i čitati Božju riječ. Dakle, važno je i jedno i drugo, i osobna i zajednička molitva. Osim toga je važan i kontinuitet. Važno je moliti i onda kad nam se ne moli jer tijelo i grijeh u nama se tome protive. Moguće je da će doći vrijeme prave pustinje i suhoće u molitvi. Tada je dobro držati se riječi koja kaže: „Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje“ (Ps 116,13). Spas nam dolazi od Gospodina. Za početak, dovoljno je zazvati ime Gospodnje, ali ako želite ponirati u dubine Božjega milosrđa, trebati će vam molitveni plan koji podrazumijeva odluku za svakodnevnu molitvu:
… pola sata za početak, a kasnije sat ili više.
Zajednička molitva muža i žene, svih ukućana ili molitvene zajednice je dobrodošla nadgradnja. Potičem vas i na jedno i na drugo. Isus je rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima“ (Mt 18,20). Vjerujem da je ovo riječ za sva vremena pa i za ovo vrijeme pandemije. Što bi se dogodilo kad bi se počeli okupljati na zajedničke molitve i svete Mise kao nekada? Ne želim nikoga poticati da čini nešto što nije razborito ili u skladu s njegovom savjesti, ali jedno znam: Isus bi bio u tom zajedništvu jer je vjeran svojoj riječi. Isti Isus koji je nekoć liječio svaku bolest i nemoć u narodu došao bi i ponovo blagoslovio svoj narod. Vjerujem da smo jako blizu tome da se ponovo počnemo okupljati.
Autor: Dražen Bušić
Adresa: Korenova 13, 10040 Zagreb
Urednik: Dražen Bušić
E-mail: drazen.snaga@gmail.com
Mob: 098 9786 231