Bila je subota, u jeku pandemije coronavirusa i samo dva tjedna prije razornog potresa u Zagrebu. Sastali smo se na molitveni susret kod jednog dragog brata u Zaprešiću. Okupljeni iz raznih zajednica i timova, molili smo za Hrvatsku i aktualnu situaciju. Bila je to snažna molitva, klasična karizmatska, na trenutke vrlo pomazana. Zrak je pulsirao od Božje sile. Oni koji imaju ovakvo iskustvo, znaju o čemu govorim.
U jednom trenutku imao sam viziju velikog svijetlećeg križa iznad Hrvatske, konkretno, iznad Like. Sva je Hrvatska bila u mraku. Slika je bila neobična, nisam znao što bi to konkretno značilo, ali sam prisutnima rekao što vidim. Nakon nekoliko minuta sjetio sam se crtice iz crkvene povijesti, glasovite vizije koju je imao car Konstantin za vrijeme jedne bitke. Iako nije bio kršćanin, usred bitke vidio je križ i čuo glas: „U ovom znaku pobijedi!“ Mi smo za vrijeme te molitve zapravo i bili u bitci! Razumio sam da je poruka ista: „U ovom znaku pobijedi!“ Kad sam pitao Gospodina, zašto baš to područje, odmah mi je bilo jasno da je taj kraj poveznica kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske. U međuvremenu se dogodio potres. Moglo bi se reći da je tada cijela Hrvatska bila zavijena u crno, ali s druge strane, sad se moli na sve strane kako se nije molilo još od Domovinskog rata. U tom mraku, naš narod traži spas od Gospodina i pobjedu u Njegovu Križu. Je li moguće da je ova vizija iz daljine najavila ovo mučno vrijeme i ponudila lijek narodu u potrebi? Moguće, iako ću se prvi preispitivati oko vizija, mistike i fenomena. Kada je riječ o karizmama, nema problema, daj što više, ali mistika mi nije baš „egzaktna“. Tu može biti svega. Tako govorim, vrlo sumnjičav prema suvremenim prorocima i vidiocima, iako i sam imam iskustvo da mi je Gospodin govorio kroz vizije i snove. Nekako sam onaj tip vjernika kojemu je dovoljan razum, Božja riječ i crkveno učiteljstvo. Možda su takvi baš zato i pogodni primati ovu mistiku? Moguće. Nisam ushićen, nemam pretjerane želje u vezi takvih iskustava i ne znam hoće li se nešto slično ponoviti. Nakon vizije uslijedilo je proroštvo o Drugom Isusovom dolasku. Prisutnima sam rekao što sam dobio u duhu, ali ću to na ovome mjestu prešutjeti, ne zato što sumnjam u istinitost već zato jer je tema vrlo osjetljiva. Uglavnom, nije bilo riječi o nekom konkretnom danu ili času. Da je bilo tako, odmah bi to odbacio od sebe. Bilo je općenito, ali vrlo ozbiljno. Ne utvaram si da znam sve o posljednjim vremenima i da su moje ideje oko toga jedine mjerodavne. Sve što dobijem u molitvi i meditaciji stavljam u kontekst Božje riječi.
Npr. kada sam pisao serijal u tri nastavka: Apokalipsa: Coronavirus kao zvijer koja bijaše i nije, novinarski sam se poigrao s naslovom. Prvo: Apokalipsa. Znam da je ova riječ mnogima intrigantna. Članci su, očekivano, bili vrlo dobro čitani. U njima sam objasnio pravo značenje riječi apokalipsa. Pozvao sam čitatelje da razmišljaju o mogućnosti da smo zagazili u posljednja vremena. Coronu kao virus koji je na granici živoga i neživoga sam usporedio sa zvijeri iz Otkrivenja za koju se kaže da „bijaše i nije“. Nisam rekao da je corona ta zvijer već da na istu jako podsjeća. No, skora budućnost će pokazati tko ili što stoji iza cijele ove priče. Što se mene tiče, ako nešto ubija djecu Božju, na neki način sigurno ima veze sa zvijeri, tj. sa samim sotonom. Dakle, s izjavama oprezno, pogotovo kad je riječ o posljednjim vremenima za koje Crkva kaže da su nastupila s Isusom Kristom. Mi već jesmo u posljednjim vremenima, a po svemu sudeći i vrlo posebnim vremenima. Jesmo li i u posljednjim – posljednjim? O tome kako vidim stvari, pisao sam u spomenutom serijalu. Ukoliko se odlučite čitati, svakako pročitajte sva tri dijela: 1. dio, 2. dio, 3. dio jer bi u suprotnom mogli dobiti pogrešan dojam, da Crkva uči nešto što ne uči ili da sam ja rekao nešto što nisam rekao.
U vezi ove teme, da budem iskren, vrlo sam se iznenadio kad sam nedavno slušao propovijed jednog župnika iz zagrebačke Dubrave koji je za vrijeme nedjeljne propovijedi rekao da bi neki od nas, ako požive, mogli dočekati Drugi Isusov dolazak. Na tragu toga je bilo moje proroštvo te subotnje večeri, ali opet kažem, samu formulaciju ću ostaviti za neku drugu prigodu. Na kraju svega ovoga želio bih zaključiti da Bog i danas govori. Što ćemo s time? Sv. Pavao je rekao: „Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite!“ (1 Sol 5,19-22) Tako i mi, bilo da Božja riječ dolazi nama ili po nama za druge. Budimo budni i oprezni. Ostajmo u molitvi jer ovi su dani istovremeno zli, ali i spasonosni. Hoće li za svijet napokon nastupiti neko duže razdoblje mira nakon ovoga, ne znam. Više vjerujem u epizode probuđenja u pojedinim narodima i kako to stoji u Djelima apostolskim, ‘rashladu’ jer po svemu sudeći nešto sasvim drugo se sprema. Pa ipak, mi trebamo nastaviti moliti: „Dođi kraljevstvo Tvoje“, i ono sigurno dolazi u srca mnogih posvećenih duša kao što stoji u Rimljanima 14,17: „Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetom.“
„Neka milost Gospodina Isusa bude sa svima! Amen.“ (Otkrivenje 22,21)
Autor: Dražen Bušić
Adresa: Korenova 13, 10040 Zagreb
Urednik: Dražen Bušić
E-mail: drazen.snaga@gmail.com
Mob: 098 9786 231