Gotovo kao Izraelci za vrijeme egipatskog ropstva, Hrvati zazivaju lidera. Kako stvari stoje, na horizontu ga nema, ne nazire se niti izdaleka. Nema takvoga (ili takve) koji bi bio prepoznati autoritet usred ove sveprisutne besperspektivnosti. Neki će reći da nam niti ne treba taj srednjovjekovni koncept vladanja nad narodom ali što bi onda bilo rješenje za Hrvatsku u vremenu kad se izglasavaju sumanuti zakoni koji rastaču i ono malo zdravoga što nam je još ostalo?
U nastavku teksta nema jednostavnih rješenja, nema glorificiranja, nema prečaca do cilja zvanog obećana zemlja Hrvatska. Ovo je poziv OSTATKU da se probudi, pri čemu mislim na onih 15% kršćana koji prakticiraju svoju vjeru, koji su ostali uz Boga unatoč sveopćem otpadu od Njega. Ako spas i pomoć ne dođe od OSTATKA, sasvim sigurno niti neće doći. Vrijednost OSTATKA prema Bibliji je nevjerojatna: „Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi OSTATAK, bili bismo k’o Sodoma, Gomori slični“ (Iz 1,9).
OSTATAK je konzervans od totalne propasti, katalizator nečeg novog. Tako je bilo i u počecima Crkve: „… i u sadašnje vrijeme postoji jedan OSTATAK izabran po milosti“ (Rim 11,5). Primijetite da sv. Pavao ovdje govori o milosti. Biti danas među ovih 15% Hrvatskog OSTATKA je Božja milost iz koje bi se trebao roditi spasonosni program za cijeli narod. To neće biti lako iz više razloga. Hrvatski OSTATAK nije povezan, nije složan, nema viziju a kad bi se to i promijenilo treba računati na napade Sotone: „I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s OSTAKOM njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo“ (Otk 12,17). Dakle, rat sa silama tame je neizbježan ali Božji narod zna kako ratovati protiv Zmaja: evangelizacija, post i ustrajna molitva! Sve to ali sigurno više nego li do sada jer vrijeme je, kako mnogi kažu, teže nego devedesetih.
Pišem ovaj tekst na blagdan Presvetog Trojstva i prisjećam se ovog blagdana prošle godine kad sam u molitvi ostao duže od uobičajenog i molio Duha da mi da riječ za Hrvatsku. Tada, baš kao i danas, bio sam potaknut snažnim dojmom kako smo opet zapali u neko teško razdoblje i kao da se ne nazire kraj našim patnjama i lutanjima. Riječi su mi tada počele dolaziti, a kako su bile vrlo smislene, morao sam ih zapisati:
”Ovaj narod je ohol narod. To je vaš najveći problem. Kad me budete tražili čitavim srcem, odazvati ću vam se. Samo me pojedinci traže čitavim srcem. Zato još uvijek lutate. Počnite vapiti, kukati i zazivati moje ime na svakom mjestu i ja ću vam se odazvati. Učiniti ću znakove na nebu i na zemlji. Vi ste narod s kojim imam poseban plan ali on se stalno odgađa jer se vi odupirete. Obratite se svi, od malog do velikog da izlijem svoju slavu na vas i ozdravim vam zemlju.”
Samo koji sat nakon toga slušao sam čitanje u sv. misi o tome kako je Mojsije posredovao za svoj narod Izrael: „Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!” (Iz 34,9). I mi smo u velikom broju nepokoran narod, narod tvrde šije. Od tuda nam dolaze naši problemi a da nas ne snađe i nešto gore od ovoga što nas je snašlo, OSTATAK treba posredovati pred Bogom kao i Mojsije. To treba činiti tako dugo dok se ne obrati barem još 15% naših sunarodnjaka. Jeste li primijetili da smo uvijek kratki za nekoliko ruku u zraku, nekoliko potpisa, nekoliko… Uvijek se stvari zamalo dogode ili ne dogode. To je zato jer je OSTATAK, ako ne izraste u nešto veće, osuđen na vječito preživljavanje. OSTATAK ima silan potencijal ali je on uvijek do sada u Hrvatskoj ostajao samo na tome. Zato se mora dogoditi ”nešto”. Hrvatska treba, počevši od OSTATKA, izabrati lidera, ali ne kao dosada. Ovoga puta predlažem da to bude Gospodin Isus Krist – osobno! Ako on vlada nad našom zemljom sve će krenuti na dobro. Kada je gradonačelnik kolumbijskog grada Kali proglasio Isusa Krista za gradonačelnika toga grada, bio je to prvi vikend bez ubojstva. Kroz godine koje su uslijedile obilježene evangelizacijom, postom i molitvom, grad od 5 milijuna stanovnika se počeo transformirati. Slično svjedoče mnogi gradovi u kojima su se posljednjih dvadesetak godina otvorili Domovi molitve (Kansas City, Augsburg, Sl. Brod…)
Vrijeme je da se u Hrvatskoj počne moliti na raznim mjestima, ne samo u crkvama, da se Slava Božja donese narodu, da se Duh molitve i slavljenja izlije na cijeli narod jer Gospodin je rekao u proroštvu: „Počnite vapiti, kukati i zazivati moje ime na svakom mjestu i ja ću vam se odazvati.“ To smo imali devedesetih! Duhovne konferencije održavale su se čak i u Kockici – komunističkom hramu, što je samo koju godinu prije izgledalo nemoguće. Neizmjeran doprinos u tim ”danima ponosa i slave” dao je Pokret krunice, zajednica Molitva i riječ i još mnogi drugi. Danas će to sasvim sigurno biti one grupacije i pojedinci koji će OSTATAK, pozvati u ”gornju sobu” na neumorno traženje Božjega lica, sve dok se ne pokrene probuđenje širih razmjera. Bez toga neće nam ići nabolje. Vrtjeti ćemo se u krug. Kao i do sada.
Autor: Dražen Bušić