Isus je među posljednjim riječima koje je rekao na Zemlji između ostaloga rekao i ovo: „Oni koji budu vjerovali… novim će jezicima zboriti…” (Mk 16,17). Ono što je ostavio za kraj očito je želio posebno naglasiti. Kao da je želio reći: „Ovo je super važno.“
Sv. Pavao je razumio koliko je važan dar jezika pa je rekao: „Želio bih da svi govorite tuđim jezicima…” (1 Kor 14,5). Na dan kad je nastala Crkva, na Pedesetnicu, svi okupljeni u Gornjoj sobi dobili su ovaj dar: apostoli, učenici i Isusova majka Marija. Isto iskustvo redovno bi se ponavljalo kad bi apostoli i učenici naviještali Evanđelje.
Tijekom stoljeća ovaj je dar bio rijedak, naročito nakon Milanskog edikta ali se povremeno javljao. Mnogi vjeruju da su ovaj dar imali sv. Franjo i sv. Ignacije Loyolski. Sv. Ignacije je zapisao u svom dnevniku da je ponekad govorio neke nerazumljive riječi. U 19. st. na raznim stranama svijeta u različitim crkvenim tradicijama dogodila se obnova ovoga dara koje je primilo mnoštvo vjernika najčešće na temelju jednostavne molitve, sa ili bez polaganja ruku. Prema nekim izračunima danas više od 120 milijuna katolika ima ovu karizmu a razumijevanje važnosti dara jezika u Katoličkoj crkvi krenulo je nakon II vatikanskog koncila posredstvom Karizmatske obnove.
Čemu služi ovaj dar?
1. Dar jezika (glosolaija) prije svega treba promatrati kao način komuniciranja s Bogom, kao jezik molitve, hvale i slavljenja. Dar jezika nam pomaže doći u Božju prisutnost na način kako su doživjeli apostoli, učenici i Marija.
2. Kad molimo u jezicima, posvješćuje nam se prisutnost Duha Svetoga, jača nam vjera, primamo duhovnu okrepu i osvježenje.
3. Ovaj dar nam pomaže moliti u situacijama kada razumom ne možemo otkriti što i kako treba moliti za sebe i druge. (Vidi: Rim 8, 26-27).
4. Ponekad se govoreći u jezicima dobije dar ksenoglosije. Osoba govori, najčešće propovijeda i naviješta Evanđelje na jeziku kojega nikada nije učila. To se dogodilo sv. Petru kad je propovijedao na Pedesetnicu na ulicama Jeruzalema. Slično iskustvo imao je misionar H. B. Garlock 1922. kad je upao u ljudoždersko pleme Pahna u Africi. Trebao je biti pojeden kada je odjednom, na svoje iznenađenje i onih koji su ga slušali, progovorio nekim nepoznatim jezikom. To je, vrlo vjerojatno bio jezik tih plemenskih ljudi. Govorio je 20 minuta i bio je oslobođen.
Isus je rekao: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko!” (Mt 18,3). S psihološkog gledišta govorenje u jezicima je djetinji govor koji karakterizira spontanost. Pomaže u oslobađanju od ljudskih obzira i strahova te u popuštanju različitih vrsta zakočenosti u društvenoj komunikaciji. Općenito rečeno, dar jezika podržava i produbljuje zdravo duševno ponašanje. Za dar jezika se kaže da je najmanji dar ali da je „vrata” za druge darove. To je zaista točno. Mnogi svjedoče da su nakon molitve u jezicima dobili dar ozdravljanja i druge darove koje do tada nisu imali.
Zaključak
Za razliku od npr. karizmi ozdravljanja i čudesa koje su u Crkvi bile neprekidno prisutne, dar jezika je neobjašnjivo nestao na duže vremensko razdoblje i nije ga bilo ponekad stoljećima. Teško bi bilo reći zašto je tome tako ali jedan od razloga je svakako zanemarivenje učenja o važnosti ovoga dara. Stoga, učimo o darovima Duha koji nam po sv. Pavlu poručuje: “O darovima Duha ne bih, braćo, htio da budete u neznanju” (1 Kor 12,1).
Autor: Dražen Bušić