Kako reagirate kad čujete neko proroštvo – govor koji prema sv. Pavlu podiže, tješi i opominje (1 Kor 14,3)? Kako bi bilo koji vjernik trebao reagirati na takav govor?
Sv. Pavao je rekao: ”…proroštava ne prezirite” (1 Sol 5,20) i ”Vruće čeznite za duhovnim darovima, posebno za prorokovanjem!” (1 Kor 14,1) iz čega se može jasno zaključiti da su proroštva važna za život Crkve i da su Njezina realnost ukoliko vjeruje da Bog i danas djeluje na ovakav način.
Sveti Petar je na Pedesetnicu rekao: “U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. Čak ću i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat će” (Dj 2,17-18).
Tako je bilo od samih početaka Crkve, a tako bi trebalo biti i danas. No ipak mi se tako rijetko susrećemo s proroštvima a kad se i pojave, ne znamo što bi s njima. Veliki broj kršćana ih prezire, neki ih podvrgavaju svim mogućim analizama, od teoloških do lingvističkih a samo neki ih jednostavno prihvate u svoj život, kao živu i nadahnutu riječ Božju. Sv. Pavao je rekao: ”Sve provjeravajte, što je dobro zadržite” (1 Sol 5,21). Dužni smo provjeravati ono što dolazi kao proroštvo jer ne mora biti sve proroštvo što sliči na proroštvo. Kako razlikovati stvarno proroštvo od ”neproroštva” i ”antiproroštva”? Sasvim sigurno proroštvo neće govoriti ništa suprotno Bibliji i Crkvenom učiteljstvu. Osim toga proroštvo ima djelotvornost. Te riječi imaju silu da pokrenu pojedince, grupe ljudi ili čak narod, ovisno o tome kome je upućeno.
Na blagdan Presvetog Trojstva 2017., molio sam uobičajenu jutarnju molitvu. U dijelu kad sam molio za izlijevanje Duha Svetoga, zastao sam duže od uobičajenog i molio Duha da mi da za riječ za Hrvatsku. Dakako, bio sam potaknut snažnim dojmom kako smo opet zapali u neko teško razdoblje i kao da se ne nazire kraj našim patnjama i lutanjima. Riječi su počele teći, sustizati jedna drugu, bile su vrlo smislene da sam ih morao zapisati:
”Ovaj narod je ohol narod. To je vaš najveći problem. Kad me budete tražili čitavim srcem, odazvati ću vam se. Samo me pojedinci traže čitavim srcem. Zato još uvijek lutate. Počnite vapiti, kukati i zazivati moje ime na svakom mjestu i ja ću vam se odazvati. Učiniti ću znakove na nebu i na zemlji. Vi ste narod s kojim imam poseban plan ali on se stalno odgađa jer se vi odupirete. Obratite se svi, od malog do velikog da izlijem svoju slavu na vas i ozdravim vam zemlju.”
Bilo mi je zanimljivo i znakovito kad sam u misi, samo koji sat nakon toga, čuo kako Mojsije posreduje za svoj narod, za Izrael: ”Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!” (Iz 34,9). Ne prestajem misliti o toj tvrdoj hrvatskoj šiji i Božjoj strpljivosti s nama. No, treba znati da ta strpljivost ima svoje granice.
Autor: Dražen Bušić