Ivan 6,51: „Ja sam kruh živi, koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh, koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta.“
Ivan 6,53: „Isus im reče: Zaista zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.“
Ivan 6,54: „Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.“
Ivan 6,55: „Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.“
Ivan 6,56: „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.“
Kako li su samo morali biti u čudu Isusovi suvremenici kad su čuli ovako nešto!? Ne treba ih kriviti, tko zna kako bi mi reagirali. Na to nitko nije mogao ostati ravnodušan a Isus niti nije želio poštopoto svidjeti se svima. Nakon takvih izjava možete učiniti se dvije stvari: Ili zaključiti da s likom nešto ne štima ili ipak ostati još malo i poslušati što zapravo želi reći a Isus se u ovom slučaju nije služio usporedbama kao što je inače činio. Kad je rekao: ‘Ja sam kruh živi koji je s neba sišao’, upravo je tako i mislio. On je pravi kruh, prava hrana, Bog koji dopušta ljudima da ga jedu i da od te hrane žive. Kako jesti Isusa? Učenici su jeli Isusa na duhovan način, slušajući Njegovu riječ i uživajući Njegovu fizičku i duhovnu prisutnost. U doslovnom smislu, jeli su ga na Posljednjoj večeri, tada su mogli shvatiti na što je stvarno mislio. Rekao im je da to čine Njemu na spomen i tako to Crkva čini do naših dana. Isti Isus koji je hodao Galilejom i okolnim zemljama, onaj koji je rekao: ‘Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta’, svijet jede već 2000 tisuće godina i od toga živi i duhovno i doslovno. Euharistijska svetišta koja su nastala kroz povijest kao npr. Lanciano i Ludbreg, kada se pretvorba dogodila i materijalno, kao i znanstvena ispitivanja koja su uslijedila, dokaz su da je Isus govorio istinu. Tvari koje se koriste u misi, nakon pretvorbe nisu više samo kruh i vino već Njegovo tijelo i krv izmijenjeni u svojoj biti. Oku to ostaje nezamjetno ali onima koji vjeruju postaje stvarno i moćno sredstvo koje vodi u život vječni: ‘Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.’ Čudesna je to hrana, zato, uzmimo ju i jedimo, kad god možemo.
Autor: Dražen Bušić