Iako smo svakotjedno svjedoci čudesnih transformacija naših klijenata, neki nam nažalost na savjetovanje dođu prekasno. Čak i oni koji dožive pozitivne promjene svjedoče da su i oni trebali doći mnogo ranije.
Razloga za odgađanje posjeta stručnoj osobi; kršćanskom savjetniku ili psihoterapeutu je više. Jedan je stid nekome priznati svoju potrebu ali još češće to je naš domaći mentalitet koji je prepun pogrešnog samopouzdanja: ”Ja to mogu riješiti sam.” I tako vrijeme prolazi a promjene kojima se nadaju nikako da se dogode, štoviše, biva im sve gore. Razmjeri štete koja im se gomila u osobnom, obiteljskom i društvenom životu tako dosegnu katastrofalne razmjere da ponekad moraju priznati da su sami sebi najveći krivci, tj. njihov ego i umišljenost. Neki su iz dobrih katoličkih obitelji s bogatom duhovnom tradicijom ali je u nekom trenutku ipak ”nešto” krenulo po zlu. Mislili su da će to ”proći” ali nije jer priroda zla nije takva da ”prođe” već da muči i tlači što više može. Poneki od njih su se i obratili nekom svećeniku, najčešće u ispovijedi, no dobili bi samo kratki opći naputak jer za više od toga nema prostora u ispovijedi, i nastavili dalje pomalo razočarani. Ponovo bi potražili stručnu pomoć prekasno ili, kako se kaže, 5 do 12. Rekao bih bolje ikad nego nikad ali mnogo su mi draži oni pojedinci ili parovi koji potraže pomoć čim naslute da nešto nije kako treba.
Treći razlog odgađanja odlaska stručnoj osobi je taj da niti ne znaju kome bi se obratili. U tome je mnogo istine. Nažalost, kod nas se premalo katolika bavi ljudima i njihovim sudbinama. Ako se netko i bavi, onda je to evangelizacija koja, doista, obuhvaća velikibroj ljudi no, iskustvo je pokazalo da mnogi upravo nakon takvih susreta imaju brojna egzistencijalno-duhovna pitanja koja nemaju koga pitati. Zato je važno stvoriti mrežu djelatnika u savjetodavnom radu, laika i svećenika koji su spremni zastati i slušati ranjene u duši, jer nekad više od toga niti nije potrebno. Osobno sam proveo gotovo 20 godina u evangelizaciji i držim da je to moja prva i najvažnija služba na koju me Gospodin pozvao ali je i savjetovanje bilo uvijek “tu negdje”. Godinama je to bilo samo telefonsko savjetovanje ili u kakvom kafiću. Kad smo doslovno bili pritisnuti pozivima sa svih strana, početkom 2016. pokrenuli smo savjetovalište “Snaga za život” u zagrebačkoj Dubravi. Kako vrijeme odmiče, Gospodin nam šalje sve teže i teže ”slučajeve” čiji nam se životi ponekad transformiraju naočigled ili u danima ubrzo nakon savjetovanja. Nema veće nagrade nego kad čujemo da se nekome vratio osmijeh na lice ili mir u srce, da je dijete krenulo pravim putem ili da je par odlučio nastaviti zajednički život.
Iznenađujuće je kako je malo potrebno za čudesa ovakve vrste a još je veće čudo da se više kršćana ne bavi savjetodavnim radom i dušebrižništvom. Jedan od razloga zašto smo pokrenuli Školu Petrus je i taj da se pastoralni djelatnici educiraju i povežu. Ugodno smo iznenađeni s polaznicima prve dvije generacije od kojih su mnogi već na ”terenu” i koji služe Gospodinu uglavnom kao volonteri. Ono što nam treba je još više fultajmera jer se jedino tako može razvijati služba koja je tako potrebna i plodonosna. A da bi to mogli ostvariti potrebni su donatori i sponzori. Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su prepoznali naš rad, prije svega Zakladi Rhema koja nas je odlučila pratiti ove godine. No, da bi ostvarili puni potencijal, potrebna su nam još veća sredstva pa unaprijed zahvaljujemo svima koji će nas podržati.
Kontakt za dogovor za savjetovanje: 098 9558 351
Autor: Dražen Bušić