Prije uzašašća u Nebo, Isus je rekao svojim učenicima: „Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove, govorit će novim jezicima, zmije će uzimati rukama, ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi, na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati!” (Mk 16,17-18). Nema sumnje da je ova Isusova „oporuka“ najvažnija zapovijed Njegovoj Crkvi do Njegova slavnog povratka na Zemlju. Tijekom crkvene povijesti, bilo je dugih razdoblja kad Crkva nije činila ono što joj je naredio Učitelj pa se stoga u posljednjih 50 godina govori o „obnovi“, povratku temeljnom poslanju: evangelizaciji svijeta koju prate Božja znamenja i čudesa.
Crkva je prihvatila Karizmatsku obnovu kao jedan od pokreta iako je prikladnije govoriti o obnovi nego o pokretu. Evo što su o Obnovi rekli pape i teolozi:
„Nezastariva je potreba da se čudo Duhova u povijesti Crkve i svijeta nastavlja; i to u dvostrukom obliku kojim se ljudima daje dar Duha Svetoga – najprije zato da ih posveti, zatim da ih nadari osobitim odlikama, koje zovemo karizme, usmjerenima na dobro bližnjega i na zajednicu vjernika. O tome se danas mnogo govori i zbog kompleksnosti i delikatnosti teme, mi samo možemo poželjeti novo obilje, ne samo milosti nego i karizmi koje se i danas udjeljuju Božjoj Crkvi.” – Bl. Pavao VI
„Karizmatska obnova je poseban dar Crkvi nakon Koncila.“ – Sv. Ivan Pavao II
„Karizmatska obnova je struja milosti.“ – Papa Franjo
„Karizmatska obnova odgovara potrebi za osjetilnim znakovima koji su kršćanima bili pretjerano uskraćivani zbog prevelike apstrakcije teologa i liturgičara. U takvoj se situaciji izgladnjelosti mnogi od njih bacaju na bilo kakvu nadomjesnu hranu – zemaljsku ili nebesku. S jedne strane, na psihodelička iskustva, a s druge strane – u nabujale sekte, na ne potvrđena ili od Crkve odbačena ukazanja koja cvatu uza sve crkvene zabrane. Obnova čini veliku uslugu u ovo vrijeme neizvjesnosti, dajući gladnima zdravu hranu. Osim toga, ona pruža utočište onima koji se, u velikom broju gube, tamo gdje pokreta nema.” – o. Rene Laurentin
„Katolička crkva je prihvatila Karizmatsku obnovu. O tome imamo puno izjava papa Ivana Pavla II i Pavla VI. Ivan Pavao II je rekao kako je to divna prilika za Crkvu. Stoga uvijek u slučaju sumnje gledamo kako je to Crkva procijenila. Naša se vjera razvila tihom molitvom, što je razumljivo. Mi imamo Euharistiju i vjerujemo u prisutnost Isusa u Euharistiji i kada se molimo i razgovaramo s Gospodinom, to činimo tiho. Tipično katolički. Ali postoji i drugi način. Gospodina možemo slaviti i glasno pjevajući i plješćući ruka ma uz veliku radost. Crkva je do sada uglavnom išla tihim putem. Zato neki svećenici imaju problema s tim, jer se pitaju što ćemo s onim kako smo to do sada radili? Mislim da je od velike pomoći ako možemo prema Bogu ići na oba načina.” – o. Robert DeGrandis
Autor: Dražen Bušić