Iako neki kažu „dobro je da se o temi zakonske regulative abortusa počelo javno debatirati“, s jučerašnjom odlukom Ustavnog suda konzervativni krugovi i Pro-life aktivisti ne mogu biti zadovoljni. Da budem iskren, nisam očekivao ništa bolje jer mi je jasno u kakvoj moralnoj žabokrečini živimo.
Legalni abortus je očita povreda Ustava RH, članka 21 u kojemu se jasno kaže da svako ljudsko biće ima pravo na život ali to nije i za Ustavne suce osim jedne časne iznimke, sudca Miroslava Šumanovića koji je bio protiv jer „nerođenima pripada pravo na život od začeća.“
Osim toga imamo Deklaraciju o neovisnosti i suverenosti RH od 8. listopada 1991. u kojoj se kaže da:
„Na području Republike Hrvatske važe samo zakoni koje je donio Sabor Republike Hrvatske.“
To znači da su svi abortusi počinjeni nakon toga datuma ne samo nemoralni već i neustavni. To se vidi iz aviona ali Ustavni je sud donio nekakvu „pitijevsku odluku“ i prolongirao izmjenu zakona starog 39 godina na još dvije godine. O svemu tome MOST se nije želio očitovati a HDZ je najavio status quo. SDP, jasno, trlja ruke jer eto, u Hrvatskoj je demokršćanski politički svjetonazor zapravo umro.
Najsvjetlija dionica rješenja Ustavnog suda je citat:
„Irska dopušta prekid trudnoće samo i isključivo zbog ugroženosti života žene. U Poljskoj je dopušten samo iz zakonom restriktivno određenih razloga, kada postoji ozbiljna opasnost za život i zdravlje žene ili zbog deformacije fetusa. Malta i Andora ne dopuštaju ga ni iz takvih razloga dakle, apsolutno zabranjuju prekid trudnoće.“
Kako stvari stoje, daleko smo od toga da s hrabrom Ružicom Ćavar podignemo šampanjac i nazdravimo velikoj pobjedi. Do tada proći će godine političke borbe ali bez one duhovne u kojoj se podižu ruke Stvoritelju u molitvi i postu, to nikada nećemo dočekati.
Autor: Dražen Bušić