Dakako, misli se na služenje Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi. No, ovaj naslov sugerira i nešto drugo. Ako se iz naslova izbaci (sa) dobivamo bitno drugačiji smisao. Dakle, laici mogu i trebaju služiti sa svećenicima ali mogu i trebaju svećenicima služiti Evanđelje Isusa Krista.
Služenje (sa)
Isusovo: ‘Žetva je velika a radnika je malo’, ima mnogo širi smisao od uobičajenog shvaćanja. Više no bilo koji papa do sada, papa Franjo je pozvao laike da sa svećenicima ponesu teret evangelizacije svijeta. Osim ove osnovne i najvažnije zadaće Crkve, polje suradnje svećenika i laika je zapravo iznimno veliko: katehizacija, karitas, savjetovanje, edukacija mladih, pastoral braka i obitelji, vjersko izdavaštvo i još mnogo toga. Suvremeni pastoral nezamisliv je bez tog finog tkanja talenata i darova svećenika i laika. No, kako jedni tako i drugi (jer su samo ljudi) podložni su ljudskim slabostima pa i demonskom napastovanju pa im je potrebno – služenje ovih drugih. Iako će ova riječ – služenje možda nekoga iritirati, ne nalazim bolju i sadržajniju. Uostalom biblijska je, a to je bitno.
Služenje svećenicima
Primjere laičkog služenja duhovnim autoritetima nalazimo već u Starom Zavjetu. U 1 Sam 16,23 možemo čitati kako je David slavljenjem tjerao demone od kralja Šaula. Novi Zavjet jasno kaže: ‘Tko ima dar posluživanja, neka poslužuje’ (Rim 12,7) i ‘…ljubavlju služite jedan drugomu’ (Gal 5,13). Laici su pozvani služiti bilo kojem udu Tijela Kristova pa tako i svećenicima. To je služenje mnogo šire od molitve kako se rasprostranjeno misli. Ako imate bilo koji od darova Duha Svetoga onda znate da se ti darovi na zaustavljaju na laicima. Ako imate dar proroštva, spoznaje ili razlikovanja duhova, moguće je da ste već primili Riječ od Gospodina za nekog pastira Crkve. Možda ste čak bili potaknuti nekom svećeniku predložiti da se pomolite za njega uz polaganje ruku. Djela apostolska 9,10-18 spominju učenika Ananiju koji je bilo laik ali pun darova Duha Svetoga. On je bio poslan služiti Savlu koji je kasnije postao veliki sv. Pavao.
Suvremeni primjeri služenja
U karizmatskim krugovima nalazimo brojne primjere laičkog služenja svećenicima. Tako je poznati evangelizator o. Emilien Tardif ozdravio od smrtonosne tuberkuloze nakon što se grupa laika pomolila za njega. Ne samo da je ozdravio već je nakon toga desetljećima služio kao karizmatik. O. James Manjackal primio je krštenje u Duhu po molitvi jednog laika, a slično iskustvo imao je i naš fra Zvjezdan Linić. Mogli bi tako u nedogled. U proteklih 25 godina koliko služim Gospodinu, surađivao sam s brojnim svećenicima a nekima sam od njih i služio. Sjećam se da smo supruga i ja jednom mladom i neiskusnom svećeniku prorokovali da ne ulazi u suradnju s jednom grupom ljudi. Nažalost, nije nas poslušao. Iz toga je izašao ranjen i razočaran. Pokazalo se da smo bili u pravu. Nadalje, barem dvojici svećenika bili smo podrška kad su imali krizu zvanja. Ohrabrivali smo ih u ljubavi da nastave svoj put i Bogu hvala pobijedili su svoje krize. Više svećenika su bili na nekima od naših seminara i Škola karizmi. Priznali su da su dosta naučili od nas a neki su se tako po prvi puta odvažili polagati ruke i moliti za bolesne. Jedno služenje ostalo mi je u posebnom sjećanju. Imali smo jedan seminar na Braču. Župnik nas je odveo u posjetu jednom svećeniku koji je umirao u 94. godini života. Znao je da umire ali se nije želio ispovjediti. Kad smo došli kod njega u starački dom, spontano sam uzeo njegove ruke u svoje i izustio nešto što je i mene iznenadilo: ‘Nikada do sada nisam držao ruke svećenika koje su 70 godina držale Gospodina’ (toliko je, naime, on godina bio svećenik a ja sam mislio na sv. misu). Na to se rasplakao, dao znak župniku da se želi ispovjediti i da izađemo van. Drugi dan je umro. Vrlo zanimljivo služenje.
Zapravo, načina služenja ima koliko ima ljubavi. Molitva za naše pastire je samo jedan od njih ali ponekad je to alibi da se ne čini ništa drugo. To drugo, počevši od prorokovanja, polaganja ruku, molitve za ozdravljenje i oslobođenje je također ono na što smo pozvani. Ohrabrimo se jer oni nas trebaju.
Autor: Dražen Bušić